Izvanredni džez trubač Edi Henderson je uvek bio talentovan. Na kraju krajeva, prvi neformalni čas na intrumentu kada mu je bilo svega 9 godina dao mu je Luj Armstrong. Nakon toga imao je dosta uspeha u učenju. U mladosti je učio trubu pri muzičkom konzervatorijumu u San Francisku i nastupao je s konzervatorijskim simfonijskim orkestrom. Pravilna tehnika je uvek kamen temeljac jednom takvom poduhvatu. Godine 1957. Edi je prvi put sreo Majls Dejvisa. Dejvis je obožavao upadljivo lep ton, muziciranje i sviranje i ohrabrio ga je da započne muzičku karijeru. Kao kućni prijatelj Majls Dejvis je imao ogroman muzički uticaj na Edija tokom svog života. To je kulminiralo u maju 2002. godine snimanjem albuma „So What”, gde je Henderson objavio pesme koje je sastavio družeći se sa legendom, što je bio odraz njegovog poštovanja prema Dejvisu. Pored toga što je bio izvanredan na svom instrumentu, Edi je imao ogromnog uspeha u školovanju, upisao je medicinsku školu i postao doktor. Dr. Henderson je radio kao lekar na određeno vreme dugi niz godina i uz to je svirao na koncertima i učio direktno od dvojice drugih glavnih umetnika koji su imali uticaja na njegovo sviranje trube: Lija Morgana i Fredija Habarda. Osim nekoliko nastupanja s Herbijem Hankokom, Hederson je nastupao i s takvim veličinama kao što su Art Blejki, Dekster Gordon, Roj Hajns, Džeki Maklin, Džo Henderson, Elvin Džons, Džoni Grifin, Slajd Hempton, Beni Golson, Maks Rouč and MakKoj Tajner. Pored svojih evropskih turneja, Edi je nastupao u „Mingus Big Band”-u i imao je turneje s kvartetom Edija Hendersona.